VELIKA SUBOTA

 

Dan posle, na Veliku Subotu, dođoše prvosveštenici i fariseji kod Pilata i tražiše od njega da postavi stražu ispred Hrisrovog groba. Ovo su uradili zato što su se plašili da će neko od Hristovih učenika ukrasti Njegovo Telo, i tako će narod poverovati da je Isus vaskrsao, kao što je i najavljivao, “posle tri dana vaskrsnuću ” (Matej 27;63).Pilat odobri stražu i postavi je ispred groba, a prvosveštenici i fariseji zapečatiše kamen, koji je bio navaljen va vrata od groba.

Hristov silazak u ad

 

VASKRSENJE GOSPODA ISUSA HRISTA - VASKRS

“A posle subote, u svanuće prvog dana nedelje, dođe Marija Magdalena, i druga Marija da pogledaju grob. I gle, zemljotres bi veliki, jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, odvali kamen i seđaše na njemu. A lik mu je bio kao munja, i odelo njegovo belo kao sneg. (Matej 28;1,2,3) ( Čuvena freska Beli Anđeo iz manastira Mileševa prikazuje ovog anđela.)

Stražari oko groba kada videše ovaj prizor jako se uplašiše i “postadoše kao mrtvi”. Anđeo tada reče ženama da je Isus vaskrsao i da to što pre jave učenicima. Žene pohitaše ka apostolima da bi im javile radosnu vest. Na putu ih srete Isus i pozdravi. One Mu priđoše, uhvatiše noge Njegove i pokloniše Mu se. “Tada im Isus reče: ne bojte se; idite i javite mojoj braći neka idu u Galileju, i tamo će me videti.” (Matej 28;10). Kada su žene mironosice otišle neki od stražara otrčaše prvosveštenicima, te im rekoše šta se dogodilo. Prvosveštenici im davaše mnogo novca da bi okolo govorili kako su, dok su oni spavali, Isusovi učenici ukrali Njegovo Telo iz groba. Prvosveštenici su stražarima, takođe obećali svoju zaštitu u slučaju da Pilat sazna kako su ovi navodno zaspali na dužnosti. Stražari prihvatiše novac i učiniše kako su im prvosveštenici rekli. “I razglasi se ova priča kod judeja do današnjeg dana” (Matej 28;15). Sveti apostoli Petar i Jovan čim su saznali da je Hristos vaskrsao otrčaše na Golgotu. Kada su videli prazan grob poverovaše da je ta priča istinita.

Istog dana Isus se javio i dvojici apostola koji su bili na putu za selo Emaus. Oni Ga ne prepoznaše, te su Mu pričali o poslednjim događajima koji su se desili u Jerusalimu. Saslušavši njihovu priču On im reče:“o, kako ste nerazumni i spora srca da verujete u sve što su proroci kazali. Zar nije trebalo da Hristos pretrpi to i da uđe u svoju slavu?” (Luka 24;25,26). Zatim im je objašnjavao sve što je o Njemu napisano u Svetom Pismu počevši od Mojsija pa sve do proroka. Kada su stigli u Emaus oni Ga pozvaše da večera sa njima. I tek za večerom, kada je On blagoslovio i izlomio hleb “Tada im se otvoriše oči i prepoznaše ga; ali njega više nije bilo pred njima” (Luka 24;31). Istog časa oni se vratiše u Jerusalim gde zatekoše ostale apostole i još neke od učenika na okupu, gde govore o tome kako je Hristos stvarno vaskrsao i kako se javio Simonu. Tada i ova dvojica ispričaše šta im se dogodilo na putu za Emaus. Dok su oni još govorili uđe Isus, kroz zatvorena vrata (pošto su se plašili Jevreja apostoli su zaključali vrata) i stade među njih “i reče im: mir vam.” (Luka 24;36).Oni se uplašiše jer su mislili da je duh. Tada im On pokaza rane na rukama i nogama, kao i rebro koje je bilo probodeno kopljem. Da bi ih u potpunosti uverio da nije duh upita ih imaju li nešto za jelo. Oni Mu dadoše ribe i meda. Kada je to pojeo “reče im: to su moje reči koje sam izgovorio dok sam još bio s vama, naime, da treba da se ispuni sve što je za mene napisano u Mojsijevom zakonu, prorocima i psalmima. ” (Luka 24;44).Tek posle ovih reči shvatiše apostoli sva drevna proročanstva o Hristu Stradalniku, koji je kao Jagnje Božje trebalo da prinese Sebe na žrvu radi očišćenja čitavog roda ljudskog od greha, uspostavi svojom Krvlju Novi Zavet i zatim Vaskrsne u lepoti Božanskoj. (Vaskrs ili Uskrs najveći je hrišćanski praznik, slavlje nad slavljima, radost nad radostima. Na taj dan Crkva doživljava centralni događaj Hristove pobede nad smrću. Ovaj praznik je kruna svih praznika. To je dan kada se ispunilo očekivanje i želja svih pravednika i proroka od Adama do Jovana Krstitelja. Na Vaskrs se peva sledeći tropar, Vaskršnji tropar: “Hristos vaskrse iz mrtvih, smrću smrt uništi, i onima koji su u grobovima život darova!” Vaskrs uvek pada u nedelju (datum se menja), toga dana odlazi se u hram još pre svitanja. Drže se upaljene sveće kao simvol pobede svetlosti nad tamom, pravde nad nepravdom, života nad smrću. Na taj dan pozdravljamo se najradosnijim pozdravom “Hristos vaskrse! ” i otpozdravljamo“Vaistinu vaskrse! ”. Na Vaskrs se pripremaju kuvana jaja kao simvol života i vaskrsenja, obilaze se grobovi umrlih i darivaju se jaja.)

 

 

NEVERNI TOMA

Apostol Toma nije bio prisutan kada se Isus javio apostolima, te mu je bilo teško da poveruje da je Hristos vaskrsao, “pa im reče: ako ne vidim ožiljak od klinova na njegovim rukama i ne stavim prst svoj u ranu od klinova, i ne stavim ruku svoju u njegova rebra - neću poverovati.” (Jovan 20;25). Prošlo je osam dana od Hristovog Vaskrsenja, kada im se opet javio. Ovoga puta bio je prisutan i apostol Toma. Isus opet uđe kroz zatvorena vrata i reče Tomi “pruži svoj prst ovde i vidi moje ruke, i pruži svoju ruku, pa je stavi u moja rebra, i ne budi neveran - nego veran. Toma odgovori i reče mu: Gospod moj i Bog moj. Reče mu Isus: poverovao si zato što si video. Blaženi su koji ne videše - a poverovaše.”(Jovan 20;27,28,29). ( Prva nedelja posle Vaskrsa zove se Tomina nedelja, zato što se toga dana i apostol Toma uverio da je Hristos vaskrsao. Pošto se uverio u Hristovo vaskrsenje apostol Toma je neustrašivo propovedao Vaskrslog i večno živog Hrista, sve do svoje mučeničke smrti u Indiji.)

Hristos je još četrdeset dana posle Vaskrsenja bio na zemlji. Za to vreme On se više puta javljao apostolima ( u evanđeljima je zabeleženo jedanaest javljanja) i učio ih kako da propovedaju i šire Njegovu nauku. Četrdesetog dana od Vaskrsenja Hristos se ponovo javi učenicima, koji behu okupljeni za trpezom, i reče im:: “čidite u sav svet i objavite evanđelje svakom stvorenju. Ko poveruje i krsti se - biće spasen, a ko ne poveruje - biće osuđen.” (Marko 16;15,16), odnosno “Idite i načinite sve narode mojim učenicima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Svetog Duha” (Matej 28;19) (ovim je Hristos ustanovio Svetu tajnu Krštenja).

VAZNESENJE

Tog dana pođe Hristos sa svojom majkom, Presvetom Bogorodicom, i svim svojim apostolima na Maslinsku goru (Jelenska gora) blizu Jerusalima. Kada stigoše na Maslinsku goru Isus podiže ruke i sve ih blagoslovi. Tada im reče da se ne udaljavaju iz Jerusalima, nego da čekaju silazak Duha Svetoga, jer “Jovan je krstio vodom, a vi ćete za koji dan biti kršteni Duhom Svetim.” (Dela apostolska 1;5), i da će ih Duh Sveti utvrditi u svakoj istini, duhovno naoružati i ohrabriti da podnesu sva iskušenja ovoga sveta. Dok je još razgovarao sa njima isčeze u svetlom oblaku. Tako je Isus Hristos završio svoje delo spasenja, i vrati se Bogu Ocu na nebesima..

Dok su okupljeni gledali ka nebu kako On odlazi pojaviše se dva čoveka u belim haljinama i rekoše: “Ljudi Galilejci što stojite i gledate na nebo? Ovaj Isus, koji je od vas Vaznet na nebo, doći će na isti način kako ste ga videli da odlazi na nebo” (Dela apostolska 1;11) (Svake godine Crkva obeležava ovaj događaj praznikom Vaznesenje, koji uvek pada u četvrtak, četrdeset dana posle Vaskrsa. Ovaj praznik se još naziva i Spasovdan, jer se tog dana završila Hristova misija spasenja ljudi, koja je bila vezana za Njegov boravak na zemlji.)

Vaznesenje Gospodnje

 

DUHOVI

Apostoli su poslušali Hrista, i nisu se razdvajali niti udaljavali od Jerusalima. Provodili su vreme u molitvi. U pedeseti dan od Hristovog Vaskrsenja, na jevrejski praznik Pedesetnice, sa neba iznad kuće u kojoj su boravili apostoli i Presveta Bogorodica nastade huka. Poče da duva jak vetar, pojavi se jaka svetlost. Iznad glave svakog od apostola stvori se po jedan plameni jezik. “Tada se svi ispuniše Duhom Svetim, pa počeše govoriti drugim jezicima - kako im je duh davao da govore.” (Dela apostolska 2;4).

Oko kuće počeše da se skupljaju ljudi, jer čuše jaku buku. Tada apostoli izađoše pred narod i počeše da propovedaju o Isusu Hristu. Narodu se prvi obratio Sveti apostol Petar, koji reče kako su Jevreji učinili veliki greh zato što su razapeli Hrista, iako su videli da Ga je Bog proslavio. Još im reče da je Hristos Vaskrsao i na nebo se uzneo, te da je On poslao Svetog Duha na apostole. Dokaz blagodati Duha Svetoga je to što apostoli govore raznim jezicima, koje ranije nisu znali. Narod upita “braćo šta da činimo? Petar im reče: pokajte se i neka se svako od vas krsti u ime Isusa Hrista za oproštenje svojih grehova, pa ćete primiti dar Duha Svetoga. Jer je za vas to obećanje i za vašu decu” (Dela apostolska 2;37,38,39). Tog dana se u Jerusalimu krstilo tri hiljade ljudi.

Posle ovoga Sveti apostoli krenuše po svetu da šire Hristovu nauku. Broj hrišćana se povećavao iz dana u dan. Iako su ih neprijatelji Hristove nauke gonili i mučili, a neke i ubijali, ipak nisu uspeli da ih spreče u propovedanju i služenju Hristu Bogu i Njegovoj Svetoj Crkvi. I pored svih teškoća pravoslavna vera se proširila, tako da je ceo svet upoznat sa Hristovom naukom.

Sveta Trojica

( Na praznik Silaska Svetog Duha na apostole (u narodu poznat i kao Duhovi, odnosno Sveta Trojica), pod u hramovima pokriva se travom, pored zidova se prislanjaju grane lipe ili nekog drugog drveta, a ikone se kite cvećem. Ovaj običaj potiče još od prvih hrišćana, koji su ga pak preuzeli od Jevreja. Jevreji su na praznik Pedesetnice kitili svoje bogomolje i kuće grančicama, zelenilom, travom i cvećem. To ih je podsećalo na vreme kada su preko Mojsija dobili deset Božjih zapovesti, kao i na vreme lutanja po pustinji, posle bekstva iz Misira, jer su u pustinji živeli u kolibama od granja i lišća. na Duhove u hramu narod plete venčiće od trave koje posle nosi kući i ostavlja pored ikone i kandila. Mnogi nose venčiće u torbama i tašnama jer veruju da će ih Bog zaštititi od raznih nesreća koje mogu da ih snađu.)