NOVI ZAVET

 

 

Knjige Novog zaveta:

1) Četiri jevanđelja (evanđelja), evangelion - dobra vest ili blaga vest

1.Od Svetog Mateja

2.Od Svetog Marka

3.Od Svetog Luke

4.Od Svetog Jovana

 

2)Dela apostolska

Sv. Matej - ikona iz Hilandara, XIV vek

Sv. Marko - ikona iz Hilandara, XIV vek

 

3)Saborne poslanice

1.Od Svetog Jakova - jedna

2.Od Svetog Petra - dve

3.Od Svetog Jovana - tri

4.Od Svetog Jude - jedna

 

4)Četrnaest posebnih poslanica Svetog Pavla

 

5)Otkrivenje ili Apokalipsis Svetog Jovana Bogoslova.

Sv. Luka - ikona iz Hilandara, XIV vek

 
Iako se sastoji iz više knjiga Novi Zavet je praktično jedna knjiga. Zašto jedna knjiga? Zato što se sve knjige Novoga zaveta odnose na jednu izuzetnu ličnost, na našeg Gospoda i Spasitelja Isusa Hrista. Evanđelja opisuju ovozemaljski život Isusa Hrista, tj. period od rođenja do vaznesenja. Ona predstavljaju knjige osnovnih istina, jer iz njih se učimo saznanju svih osnovnih istina o našem Spasitelju i spasenju. Dela apostolska opisuju silazak Svetog Duha na apostole. Time je započeo njihov rad na širenju Nauke Hristove, činjenje čuda u ime Hrista, i organizovanje crkve, ali i njihov progon, od strane Hristovih neprijatelja, kao i stradanje. U Delima apostolskim se, takođe, opisuje i život prvih hrišćana i hrišćanskih opština. Apostolske poslanice predstavljaju objašnjenje osnovnih istina sadržanih u Evanđeljima. Apokalipsis govori o borbi Crkve protiv svih zveri sveta i pakla, i o krajnjem trijumfu Hrista nad tim zverskim silama tame.

 

Sv. Jovan - ikona iz Hilandara, XIV vek

 

Kako je ova prezentacija zamišljena kao neka vrsta putokaza ka nekim mnogo ozbiljnijim verskim sadržajima, to se nećemo upuštati u dublja razmatranja Novoga Zaveta, već ćemo samo hronološki opisati najznačajnije događaje iz Hristovog ovozemaljskog života, praznike vezane za te događaje, kao i osnovne elemente Njegove nauke.

 

 

BLAGOVESTI

Novi zavet počinje radosnom vešću Arhangela Gavrila Svetoj Devi Mariji da će Ona roditi Spasitelja, Sina Božjeg, Hrista (taj događaj se slavi 25 marta/ 7 aprila, Blagovesti).

Blagovesti - ikona iz Sv. Klimenta, Ohrid, XIV vek

 

HRISTOVO ROĐENJE - BOŽIĆ

Rimski car Avgust je hteo da prebroji narod u svome carstvu, te zapovedi das se svi ljudi popišu. Zbog toga je svako morao da ide u onaj grad iz koga je poreklom. Tako Sveta Deva i Josif krenuše iz Nazareta, u kome su živeli, u Vitlejem, grad Davidov, jer oboje behu iz plemena Davidova. Kada su stigli bilo je već kasno te potražiše prenoćište, ali nisu mogli da nađu slobodno mesto, ni u gostionicama, niti u kućama, jer su sve bile pune ljudi kojih mnogo dođe u Vitlejem na popis. Zato se oni skloniše u jednu pastirsku pećinu. I tu se rodi Isus Hristos, Sin Božji. Sveta Deva Ga povi i metu u jasle. Time se ispuni reč prorokova. (Rođenje Sina Božjeg slavi se svake godine, i to tri dana od 25. decembra/ 7. januara. Tada se pozdravljamo rečima : “Mir Božji! Hristos se rodi!”).

Hristovo Rođenje - freska iz

Dečana, XVI vek

U blizini pećine pastiri su čuvali svoje stado, odjednom među njih stade anđeo, i obasja ih nebeska svetlost, oni se uplašiše. Anđeo im reče:“ne bojte se; jer gle javljam vam veliku radost koja će biti svemu narodu, zato što vam se rodio Spasitelj u Davidovom gradu, koji je Hristos Gospod. I ovo vam je znak naći ćete dete povijeno u pelene gde leži u jaslama.” (Luka 2;10,11,12). Dok im je on ovo govorio pojavi se još mnogo anđela koji hvaljahu Boga rečima: “slava Bogu na visini i na zemlji mir među ljudima koji su po Božjoj volji.” (Luka 2;14). Kada su se anđeli vratili na nebo pastiri pohitaše ka pećini, i u njoj zatekoše Josifa i Svetu Devu Mariju i dete u jaslama. Tad se pokloniše Isusu, i u ispričaše šta im se dogodilo, šta su im anđeli rekli o tom detetu.

Ubrzo, pošto su pastiri otišli slaveći i hvaleći Boga i javljajući radosnu vest svima koje su sreli, u Vitlejemsku Pećinu stigoše i tri mudraca sa Istoka, vođeni čudesnom zvezdom, sa darovima svojim: zlatom, tamjanom i smirnom, i pokloniše Mu se kao Caru nad carevima. Osam dana posle rođenja Sina Božjeg nadenuli su mu ime Isus (Spasitelj), jer tako anđeo beše rekao Svetoj Devi.

SRETENJE GOSPODNJE

Kada Isus napuni četrdeset dana, Sveta Deva Marija i Josif Ga odvedoše u hram, da bi Ga po Zakonu posvetili Bogu. Utom uđe u hram jedan sedi sveštenik. Bio je to starac Simeon, pravedan i pobožan čovek, kome je Sveti Duh kazao da neće umreti dok ne vidi Hrista Spasitelja. Iako zbog starosti nije više služio, On toga dana dođe u hram, jer mu Sveti Duh, koji mu se javio ranije toga dana, reče da će u hramu naći Hrista. Simeon priđe, uze dete i reče: “sad otpustaš s mirom svoga služitelja, Gospode, po reči svojoj; jer su moje oči videle spasenje tvoje(Luka 2;29,30) (Praznik Sretenje Gospodnje se obeležava 2./15. februara).

Sretenje Gospodnje - freska iz Hilandara

 

U to vreme car Irod, strahujući za svoj presto, posla da ubiju Isusa, jer je verovao da je to Novi Car o kome je čuo od mudraca sa istoka. Ali je Božanska porodica već izbegla iz grada i uputila se u Misir (Egipat). U Misiru su ostali sve do Irodove smrti, a zatim su se vratili u Nazaret.

 

ISUS KAO DEČAK U HRAMU

Ovo je jedan od događaja iz Hristovog detinjstva koji se opisuje u Evanđelju po Luki.

Kada je Isusu bilo dvanaest godina pođe On sa Presvetom Bogorodicom i Josifom u Jerusalim, o prazniku Pashe, kao i svake godine. Posle isteka prazničnih dana kretoše kući, ali Isus ostade u Jerusalimu, a Sveta Deva i Josif, ne znajući to nastaviše put. Kada su primetili da Ga nema počeše Ga tražiti među rođacima i poznanicima koji su sa njima išli za Nazaret. Pošto Ga ne nađoše vratili su se u Jerusalim. Tamo su Ga tražili naredna tri dana, ali bez uspeha, sve dok ne odoše u Jerusalimski Hram. Na njihovo veliko iznenađenje nađoše Ga u hramu gde sedi među učiteljima. Slušao ih je i ispitivao. Okupjleni narod koji je pratio Isusov razgovor sa učiteljima, divio se Njegovoj pameti i Njegovim odgovorima.

Sveta Deva MU priđe i zapita, zašto nije pošao sa njima, i reče kako su Ga svuda tražili, i kako im je Njegov nestanak mnogo brige zadao. On joj na to odgovori:“Zašto ste me tražili? Zar niste znali da ja treba da budem u domu svoga Oca?”(Luka 2;49). Oni tada ne razumeše šta im je rekao, ali “Njegova majka je čuvala sve ove reči u svom srcu” (Luka 2;51).

BOGOJAVLJANJE

Kada Mu je bilo trideset godina (punoletstvo kod Jevreja), dođe Isus na reku Jordan, kod Svetog Jovana, da Ga krsti.

Sv. Jovan Preteča - Muzej SPC, 1644 god.

(Sveti Jovan je poslednji od proroka koji su najavljivali dolazak Spasitelja, a i jedini koji Ga je video. Rođen je pola godine pre Hrista (24. jun / 7. jul, Ivandan), živeo je u judejskoj pustinji, gde je postio i Bogu se molio. Pozivao je ljude da se pokaju, jer se približilo Carstvo Nebesko. Mnogo naroda je dolazilo da ga sluša, i kada bi čuli šta on govori bilo bi im žao što su Boga vređali i kajali su se. Pokajnike bi Sveti Jovan krštavao u reci Jordanu. Sveti Jovan Preteča završio je svoj ovozemaljski život tako što mu je, po naređenju zle carice Irodijade, odsečena glava. Irodijada je naredila pogubljenje Svetog Jovana zbog prekora koji joj je upućivao, jer se udala za cara Iroda, inače brata njenog muža Filipa, koji još beše živ. Dan smrti Svetog Jovana obeležava se praznikom Usekovanje (29. avgust / 11. septembar), na taj praznik hrišćani poste bez obzira u koji dan pada.).

Videvši Spasitelja Sveti Jovan reče: “ ti treba mene da krstiš, a ti dolaziš meni?” (Matej 3;14), tada mu Isus odgovori: “ pusti sada, jer tako treba da ispunimo svu pravednost (Matej 3;15). Posle ovoga Sveti Jovan pristade da krsti Isusa. On potopi Isusa u reku i krsti. Kroz taj čin se pokaza i misija Hristova u svetu i put našega spasenja, jer Gospod uze grehe čitavog čovečanstva i pod njim umre (potapanje) i ožive (izlazak iz vode). Isto tako i mi moramo umreti kao stari grehovni čovek i oživeti kao očišćeni, obnovljeni i preporođeni. Tako je pokazan Spasitelj kao i put spasenja.

Krštenje Gospodnje

 

 

Dok je Isus izlazio iz reke nad Njim se pojavi Duh Sveti u vidu goluba, a iz nebesa se ču glas Oca: “ti si Sin moj ljubljeni, ti si po mojoj volji” (Marko 1;11). Ovim otpoče Isus svoj učiteljski i spasiteljski posao. Ovim događajem se, takođe, objavi svetu tajna o Svetoj Trojici, Ocu, Sinu i Svetom Duhu. Zbog toga taj dan zovemo Bogojavljanje (slavi se 6./19. januara). (Na Krstovdan, dan uoči Bogojavljanja i na sam praznik Bogojavljanje vrši se osvećenje vode u hramu. Bogojavljenska voda se nosi kući i čuva kao čudotvorna i sveta dragocenost. Nikada se ne kvari, bez obzira na vremensku dužinu čuvanja. Koristi se radi isceljivanja i zaštite od svih bolesti, očišćenja od zlih strasti i radi zaštite od demona i svih drugih nečistih sila.)

 

HRISTOVO UČENJE

Posle krštenja Isus ode u pustinju, provede četrdeset dana u strogom postu (bez hrane). Po isteku četrdeset dana priđe Mu đavo, i poče Ga kušati. No Isus izdrža sva iskušenja, te đavo odstupi od Njega. Tada Isusu priđoše anđeli i počeše Mu služiti. Potom Isus krete u narod i poče propovedati svoju nauku. Narod Ga je rado slušao i verovao Mu. Neki od njih su ostavljali sve i kretali za Njim i postajali Njegovi učenici. Između njih Hristos izabra dvanaestoricu, i nazva ih apostolima, što znači poslanici. To su Simon, koga Isus nazva Petar, brat njegov Andrija, zatim braća Jakov i Jovan, Filip i Vartolomej, Toma, Matej, Jakov, Tadej, Simon Kanait (bio je iz Kane Galilejske, na njegovoj svadbi je Isus pretvorio vodu u vino) i Juda Iskariotski, koji je kasnije, zato što je izdao Gospoda, bio zamenjen Matijom. Oni su najviše vremena provodili sa Isusom, napuštali bi Ga samo onda kada bi ih On negde poslao da umesto Njega propovedaju.

Tri i po godine propovedao je Hristos svoju Nauku, i učio narod idući od grada do grada, od sela do sela, zajedno sa apostolima i mnogo učenika. Činio je mnoga čuda, lečio bolesne, isceljivao telesne i duhovne bolesti, vaskrsavao mrtve, opraštao grehe. Iz Njegove Božanske Nauke kao kruna i vrhunac proizašle su dve najveće zapovesti, koje ukratko govore kakav treba da bude čovekov odnos najpre prema Bogu, a zatim i prema ljudima:

1. Ljubi Gospoda Boga svoga svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim i svom snagom svojom;

2. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.

Važno je napomenuti da je naš bližnji svaki čovek bez obzira na poreklo, rasu, položaj, obrazovanje, jer su svi ljudi Božja stvorenja, i ako ne volimo ljude koje vidimo kako možemo voleti Boga koga ne vidimo? Ova zapovest odnosi se kako na one koji su dobri prema nama tako i na one koji su nam nešto rđavo učinili, jer reče Isus u svojoj besedi na gori: “ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze, blagosiljajte one koji vas kunu, molite se za one koji vas vređaju” (Luka 6;27,28), “ I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grešnici ljube one koji ljube njih. I ako činite dobro svojim dobrotvorima, kakva vam je hvala? To čine i grešnici” (Luka 6; 32,33). Znači treba praštati, i ne svetiti se, i vraćati dobro za zlo, jer kao što kaže Vladika Nikolaj: “Ne sveti se, ne vraćaj zlo za zlo. Dosta je zla od suseda tvoga. Ako mu vratiš zlo za zlo, udvostručićeš zlo u svetu; ako li mu ne vratiš on još može pokajanjem sagoreti svoje zlo i tako ćeš ti trpljenjem smanjiti zlo u svetu.” (O Bogu i o ljudima). Treba pomagati siromašnima i nevoljnima, ali kada činimo milostinju da se ne hvalimo, i o tome pričamo na sve strane da bi nas drugi hvalili. Treba se Bosu moliti i postiti. To treba činiti iz prave pobožnosti, a ne samo radi toga da se pokažemo pred ljudima da smo pobožni.

 

PREOBRAŽENJE GOSPODNJE

Jednoga dana, treće godine Svoje propovedi na zemlji, Isus povede apostole Petra, Jakova i Jovana i izađe s njima na goru Tavor da se moli Bogu. Dok se molio, Njegovo se lice izmeni i zasija kao sunce, a haljine Njegove postadoše sjajne i bele kao sneg. Tako se On preobrazi pred njima i pokaza deo Svoje božanske slave. Pored Hrista ukazaše se Mojsije i Ilija i razgovarahu s Njim o smrti koja Ga čeka u Jerusalimu..

Zatim se spusti jedan sjajan oblak i zakloni ih, “i gle, glas iz oblaka govoraše: ovo je moj ljubljeni Sin, koji je po mojoj volji; njega slušajte.” (Matej 17;5)

Kad apostoli čuše glas Božji, uplašiše se i padoše licem na zemlju. Isus im priđe, dodirnu ih i reče:“ustanite i ne bojte se!” (Matej 17;7). Kad podigoše oči, oblaka više nije bilo. Videše samoga Isusa koji je opet imao Svoj običan izgled. I siđoše s gore.

Na gori Tavoru, kao i na reci Jordanu tri godine ranije, Bog Otac potvrđuje da je Isus Sin Božji. Takođe pojavljivanje dvojice starozavetnih proroka, Mojsija i Ilije, kao Isusovih slugu, razbija jevrejsku zabludu da je Isus neki od proroka (Ilija, Jeremija, ...), već se On ovim predstavlja kao Car nad prorocima. Ovim je Gospod hteo da ojača veru svojih učenika kako u nastupajućim danima Njegovog stradanja ne bi otpali od Njega.

On nije poveo sve apostole, već samo trojicu najljubljenijih, zato što je znao da će Ga Juda izdati, te nije bio dostojan da vidi Božansku slavu Hristovu, a opet nije hteo da ga ostavi samog pod gorom da ne bi kasnije time pravdao svoje izdajstvo.

Preobraženje Gospodnje praznuje se 6./19. avgusta.